
Na asertivnom treningu prvi dan sam se osećala kao iskarikirana osoba iz nekakvog psihotičnog kruga, u kom svako svakome non-stop tapše šta god da kaže ili uradi (niti je iko tapšao ni tad ni kasnije, niti zaista tako zamišljam bilo kakvu vrstu treninga ili terapije).
Prvo sam se stidela jer je prvi dan i svi ti nepoznati ljudi treba da me gledaju dok odgovaram na lična pitanja, a onda sam se dodatno postidela primitivnog dela svog mozga koji sam sebe karikira ne bi li se odupreo promeni. Stvarno, da li je moguće da mi ovo radi, potpuno nekontrolisano, nezrelo, nesvesno, nesavesno?
Ljuta sam na nagon za samoodržanjem.
Mozak neviđenom brzinom veliča sve glasne cinike koje poznaje i kaže: Šta bi taj i taj rekao da te vidi ovde ili, možda, čak, i uradio; zacenjivao se unedogled, upirao prstom i svima došaptavao kako sve ovo glupavo izgleda!
Ljuta sam na strah od odbačenosti.
U pomoć pristiže evoluirali deo mozga i odgovara nežno, ali snažno: A šta bi sad rekli (nabraja sve one hrabre koje je upoznao, sve one koji su pod kontrolu stavili ego umesto život, koji su se promenili nabolje ili jednostavno napredovali, prihvatili sebe i sve oko sebe)?
Stidim se da čujem jasno šta bi rekli iako je zasigurno podržavajuće i motivišuće, jer kao da osećam da ne zaslužujem te reči, s obzirom na misli koje sam imala prethodno, a za koje nemam opravdanje.
Ljuta sam na strah od nedovoljnosti.
.
.
.
Evoluirali deo mozga brzinom munje izvlači i parafrazira ko zna čije sve reči:
– Ne veruj svemu što misliš.
– Da se ne plašiš, šta bi u ovom trenutku smatrala ispravnim?
– Ako osećaš nedovoljnost, pogrešno komuniciraš sa sobom i/ili sa svetom. Komunikacija je ključ.
– Svaka zabluda može da se rastvori u umu.
– Ono čega se ne plašiš, gubi nad tobom moć.
Diši. Diši duboko.
Važnije od mantranja bilo mi je prepoznavanje mehanizama odbrane.
Važno mi je da ih poznajem i da smo na Ti, ali s poštovanjem. Ipak su nekada bili tu s razlogom, čim postoje.
Važno mi je da možemo da se zdravo ljutimo jedni na druge i konstruktivno rešavamo stvar.
Važno je.